Budućnost MUKa (MOOC) mora biti dekolonizirana

Članak je dio vodiča Nova godina, novo učenje: Razmišljanje o obrazovanju u 2018. godini i nakon toga | Autor: Taskeen Adam

Vrhunac uzbuđenja u vezi MOOC kurseva je prošao. New York Times je čak 2012. godinu proglasio Godinom MOOC-a. Zagovornici ovog tipa obrazovanja ukazivali su na nemogućnosti tradicionalnog obrazovanja obećavajući da MOOC-ovi mogu ponuditi jeftiniju i inovativniju alternativu.

Ali vremena su se promjenila. Usprkos tome što je tek nekoliko godina prošlo od trenutka slave, MOOCovi su već na udaru kritike, a lažna obećanja o demokratizaciji obrazovanja kroz Internet oštro su iskritikovana. Ipak aspekt koji nedostaje u opšteprisutnoj raspravi tiče se neokolonijalne prirode MOOC-a, posebno dominantnih MOOC platformi iz SAD i UK kao što su Coursera, EdX, Udacity i FutureLearn.

Ali šta zaboga može biti neokolonijalno u slobodnoj online edukaciji? I zašto MOOC treba biti dekolonizovan? Tri su razloga:

Proizvodnja edukacije

Sadržaji MOOC-ova po pravilu su kreirani na univerzitetima iz Amerike (SAD) i Evrope i jednostrano plasirani veoma raznolikim globalnim publikama, koji su tretirani kao puki primaoci sadržaja. Tako da je ‘globalno obrazovanje’ oblikovano uglavnom od strane malog broja univerziteta iz još manjeg broja zemalja. Ovakav model obrazovanja pretpostavlja nedostatak znanja u drugim djelovima svijeta i ubjeđenje da ne-zapadne zemlje imaju manje ili čak ništa da ponude online obrazovanju.

Jezik i kultura

Od 11 400 MOC-ova dostupnih danas, više od pola je kreirano na engleskom jeziku. Kineski i španski slijede. Hindu i arapski, dva od pet najzastupljenijih jezika danas u svijetu, nisu proporcionalno zastupljeni u većini MOOC-ova u ovom trenutku. Ponuda kurseva u ograničenom setu jezika globalnoj publici tjera tu publiku da se prilagodi. To postepeno vodi do nestajanja lokalnog i specifičnog znanja i ne služi čovječanstvu dugoročno.  

Obrazovna nepravda

Kako shvatamo stvari i definišemo moralna načela – šta je dobro i loše, šta ispravno i pogrešno – formirano je kroz naš obrazovni proces. Uzimajući u obzir prva dva razloga, uz situaciju da nekolicina (ljudi/institucija) posjeduje vlasništvo (kontrolu) nad obrazovanjem, oni također i definišu šta obrazovanje jeste, i koje znanje se smatra validnim. I premda se pedagoški pristup kroz MOOC neprestano usavršava, ne obraća se pažnja na pitanje ko ili što oblikuje globalno obrazovanje. Za veliki broj MOOC-ova današnjice priroda znanja samog kursa je duboko ukorjenjena u zapadnocentričnom mišljenju.

Srećom zajednica online studenata nastavlja da evoluira i imamo primjere MOOC-ova ukorjenjenih u različitim kulturama i jezicima. Prema istraživanjima koje provodi ClassCentral, stranica koja ocjenjuje MOOC-ove, u 2018. godini postoji 41 platforma za online učenje. Od pet najprisutnijih po broju studenata jedan je iz Kine XutangX (14 miliona polaznika). Ostali su Coursera 37M, edX 18M, Udacity 10M i FutureLearn 8.7M.

Pojavile su se i ‘regionalne’ platforme iz različitih zemalja i na različitim jezicima  MiríadaX (Španija), MéxicoX (Meksiko), France Université Numérique (Francuska), EduOpen (Italija), ThaiMOOC (Tajland), SWAYAM (Indija), i Edraak (Jordan).

Ironično, ove nove platforme okarakterizirane su kao regionalne ili specifične za zemlju porijekla dok su platforme iz SAD i UK automatski dobile prefiks globalne zato jer su na engleskom i smatraju ih kao kulturno neutralne. Znači da bi priča bila globalna mora da bude Anglo-centrična (pogrešno).

Također, većina od 1600 MOOC stranica koristi OpenedX platformu kao osnovu. Izvrsno je da takva besplatna platforma postoji, ali to također znači da je edX tip pedagogije prisutan u svakoj od tih platformi umjesto da je iznova osmišljena svaka platforma u skladu sa različitim kulturama i različitim stilovima učenja.

Pogled u budućnost

MOOC-ovi ukoliko budu kreirani sveobuhvatno imaju potencijal i mogućnost da stvore recipročne kanale komunikacije između zaista različitih globalnih učesnika gdje se zaista svačiji glas može čuti i gdje globalna raznolikost znanja može biti realizirana. Moraće se pogledati i na marginalizovane učesnike i uzeti u obzir mnogi faktori kao što su finansijske poteškoće, geografska ograničenja, obrazovna i emocionalna podrška, ograničenja resursa i infrastrukture, cijena pristupa, nivo obrazovanja i težnje…

Da bi ovo polje globalnog obrazovanja posebno MOOCove načinili doista pristupačnim i ravnopravnim trenutna stanja moraju biti prepoznata i na pravi način adresirana. Ako se sve više lokalnog i domaćeg znanja postavlja online na upotrebu svima, ko će profitirati najviše od toga? Može li to dovesti do eksploatacije lokalnog znanja kroz kapitalističke agende kao što je komodifikacija kulture? Ovaka pitanja trebaju biti na samom početku naših sljedećih koraka.

Taskeen Adam

Izvor:  edSurge
(Na ovom linku možete pročitati puni članak na engleskom jeziku)